Miroljubivi i odani psi
Gracija, Tekst: Elma Zećo, Foto: Nino Maričić

Glumac Josip Pejaković ima dva tornjaka - Lafa i Bosa, za koje veli da su laki za održavati, po stanu ne prave nestašluke i vole spavati

U našoj kući uvijek je bio pas. Nakon što je uginula jedna prekrasna francuska kraljevska pudla, prijatelj mi je rekao: 'Uz tebe bi, kakav si, pristajao jedan bosanski tornjak.' Kad smo otišli i vidjeli pet tih ljepotana, odlučili smo se za jednoga koji je bježao od nas. Zvao se Div. To je bio najljepši pas. Takvim je ocijenjen dva puta na evropskim izložbama. Ocijenjen najljepšim, ali nije bio priznat kao pasmina. Tornjaci dijele sudbinu BiH. Ova zemlja nije priznata. Bez obzira što je formalno priznata od Ujedinjenih nacija, ona nije iznutra priznata. Tornjak dijeli tu nesreću, ima nešto u svom pogledu od nesreće ove zemlje. Zato sam se opredijelio za njega, jer ne postoji nijedan pas koji toliko liči na svog gospodara kao bosanski tornjak.

Ova pasmina uvjetno je priznata, zapisani su da imaju oca, majku, sestru, brata, ali za deset godina morat će se ponovo aplicirati za svjetski kinološki certifikat. Tada će se odlučiti da li je bh. tornjak priznat", priča glumac Josip Pejaković, čiji je ljubimac Div, nažalost, uginuo prije izvjesnog vremena. Danas Josip ima dva tornjaka - Lafa (2,5) i Bosa (1), koji su okoćeni u Travniku u istom leglu. Nisu u srodstvu, a u Josipov dom stigli su kao bebe od 32 dana. Miroljubivi i odani, odbrambeni su psi koji ne napadaju. Iako su tornjaci gospodari planinskih visova, neprikosnoveni čuvari stada, uspješno se adaptiraju na grad.

"Ne postoji u ovčarskoj rasi pas sa boljom naravi. Samo seljaci i idioti hoće da imaju zvijer pored sebe kako bi se mogli boriti protiv zvijeri. Tornjak se bori protiv vukova, ali ne agresivnošću koju ima vuk, nego drugim sredstvima. Kojim, treba njega pitati." Laf i Bos nisu zahtjevni za održavanje, nužno ih je redovno izvoditi napolje, a njega se svodi na češljanje duge dlake. Pažnja kojom uzvraćaju i međusobna ljubav neobjašnjive su i to razumije, kaže Josip, samo onaj ko ima psa. Po stanu ne prave nestašluke i vole spavati.

Laf je Josipu više privržen, a dolaskom Bosa čak je jedno vrijeme bio nesretan, misleći da će on biti taj koji će otići iz kuće. Sada se slažu, jer su pravila ponašanja jasna. "Uvijek sam više cijenio odnose koji važe među njima nego među ljudima. Ljudi su opasni. Nikakvi! Postoji anegdota: 'Kada sam upoznao ljude, zavolio sam pse.' Ljubav prema psima je, de facto, ona koja je nastala iz prezira među ljudima", kaže Josip.