Uzgoj u tipu bosanskohercegovačkog-hrvatskog pastirskog psa tornjaka
21.04.2009. | Redžo Haskić

Pasmina bosanskohercegovački-hrvatski planinski pas tornjak je fenotipski karakteristična pasmina i kao takva je standardizirana. Prošlo je nekoliko decenija od ideje bosanskohercegovačkih kinologa da pokrenu inicijativu i otvore proces standardizacije jedne veoma stare pasmine na prostorima Bosne i Hercegovine i dijela prostora susjedne Hrvatske.

Nakon procesa koji je zahtijevan pravilima kinologije otvorena je knjiga registra u tadašnjem JKS odnosno knjigu registra otvorio je tadašnji Savjet za kinologiju SLO BiH i Kinološki savez Hrvatske. Komisija za standardizaciju tornjaka bila je iz BiH u sastavu Ante Kozina, Fra Stjepan Krasić i Hrvoje Perković. Tadašnji kinolozi u BiH imali su zadatak i registrovanja tornjaka u knjigu registra sa osnovnim podacima i opisom. U to vrijeme je zapaženo da su u određenim regijama preovladavali određeni tipovi tornjaka po obojenosti, obliku i dužini dlake i naravno proporcijama. Pse koje su tada registrovani i na terenu susretani opisivani su kao zeljovi, medovi, šarovi, bilovi, garovi. Zeljovi su tornjaci koji na bijeloj osnovnoj boji imaju površine obojene u čelićno sivu boju dlake (zeljastu) ili vučje sivu, sa tu i tamo sadržajem oranž nijansi. Medovi su tornjaci koji na bijeloj podlozi dlake imaju površine nijanse crvenkaste boje (boje meda). Šarovi su tornjaci sa kombinacijom crne (mrke) i nijansama crvene ili oranž boje na bijeloj osnovnoj boji dlake. Bilovi su tornjaci sa izrazito dominirajučom površinom osnovne bijele boje dlake i manjom površinom (krpa ili fleka) sa oznakama oranž boje pa su u narodu nazvani "bilovi" (rasprostranjenost pasmine u krajevima sa govornom primjenom ikavštine). Garovi su tornjaci sa crnom (garavom) bojom na bijeloj osnovnoj boji obično sa većim površinama na gornjim dijelovima tijela i kao tip sa manjim površinama (u obliku krpa, fleka) tamnije boje (crnobijeli dvobojni tip).

Bez obzira na tip obojenesti površine te boje su jasno razgraničene na osnovnoj boji i mogu biti sa većim površinama obično na gornjim dijelovima tijela ili površinama u obliku većih ili manjih "krpa" ili " fleka". Kod svakog tipa poželjna je svjetlija obojenost nosnika do predjela obraza.

Naglim usponom i popularnošću pasmine pojavio se veliki broj uzgajivača a jedan dio istih je u želji za zaradom i komercijalizacijom pasmine potpuno zanemario uzgoj tornjaka u osnovnom pripadajućem tipu i hiperprodukcijom uzgoja znatno je došlo do gubitka osnovnih tipova tornjaka. Takođe neki uzgajivači u težnji za dominacijom trobojnog tipa (živopisnog i vizuelno u boji dopadljivog) te kao takvog cijenjenog i preferiranog, su na uštrb drugih postojećih tipova u reprodukciji miješali tipove. Gubitkom osnovnih tipova susrećemo sasvim drugačije obojene tornjake što je vjerovatno posljedica nastajanja "osiromašenjem" genetske strukture osnovnih tipova.

Kinološki klubovi kojih ima u priličnom broju na prostirima BiH koji se bave uzgojem i promocijom tornjaka do sada u najvećem broju nisu u ozbiljnoj mjeri poduzeli aktivnosti na zaštiti tipova i organizovanim planskim uzgojem, edukacijom uzgajivača i stalnim ukazivanjem na ozbiljnost potrebe parenja mužjaka i ženki u istom tipu zaštitili naslijeđene tipove tornjaka od naših predaka. Ako imamo na umu da je tornjak autohtona dakle izvorna pasmina onda moramo ponijeti obavezu zaštite i očuvanja izvornih tipova što u budućnosti treba da bude stalna zadaća i vječita obaveza i odgovornost uzgajivača, vođa uzgoja, kinoloških sudija a naročito ovlaštenih za uzgojni pregled i nezaobilazno kinoloških klubova koji naročito ponosno istiću naziv "Tornjak". Naravno pored tipova u boji u uzgoju treba težiti idealnoj konstituciji i proporcijama, tipičnom obliku glave i karakterističnom držanju repa, dobrom pigmentu sluzokoža, boji očiju i položaju očnih kapaka, dobroj supstanci stabilnom karakteru i ostalim sadržajima standarda.

Redžo Haskić kinološki sudija