|
 Na tu temu je uvijek pomalo nezahvalno govoriti (bar kad se radi o dalekoj prošlosti) također stalno u svijetu nauka dolazi do novih otkrića o drevnim narodima, pošto je sudbina pasa vezana za ljude mi praktično govorimo na tu temu, što je priznajemo ipak tema za naučnike, pozivamo se na ta otkrića.
Po nekim izvorima postoje pisani tragovi o oštrodlakim psima sa prostora balkana još iz perioda xenofona, čuo sam za neka naučna otkrića koja sežu i dalje u prošlost, interesantno je zapažanje rasprostranjenosti oštrodlakih pasa (iz FCI skupine III-oštrodlaki terijeri; FCI IV-oštrodlaki jazavčari; zatim FCI VI pored baraka i oštrodlakih istarca imamo pasa u italiji, francuskoj, austriji u FCI VII -imamo također u francuskoj, njemačkoj te u II i u X FCI skupini oštrodlake hrtove, nordijske zemlje (prostori vikinga) nemaju prepoznatljive oštrodlake pse), dakle rasprostranjenost oštrodlakih pasa je uglavnom na prostorima kuda historija bilježi kretanje kelta, prostore ilira i kretanja rimskih legija.
Kada je riječ o baraku postoje pisani dokumenti orijentalnim pismom i jezikom gdje se opisuje kao pas oštre ili pas duge dlake. U lovačkom listu br. 12. iz 1998 g. uvaženi prof. dr. Avdo Sofrađija iznosi nekoliko tema o bosanskim kerovima, te u ovom broju obrađuje bosanskog kostrušavog kera navodeći literaturu tj. navode iz knjige o basanskim kerovima čiji je autor austrijski oficir na službovanju u bosni Franc Laska. Laska je detaljno opisao te pse i vršio mjerenja pasa u raznim okruzima u bosni. Oštrodlakog kera nazivao je bosanski kostrušavi ker. Laska navodi da su turci nazivali barak (što je srodno sa nazivom brakirac) dakle gonič, a na arapskom jeziku barak doslovce znaći munja.
Laska kao dokaz podastire pisani dokument o baraku iz 1683. godine i sam Laska (koji je u Bosni prakticirao lov) opisuje barake kao hrabre, tvrde i pouzdane goniče. Prof. A. Sofrađija također navodi da riječ "bar" označava vrstu prohe, koja spada u floru balkanskog poluostrva, Laska u svojim opisima (bosanskog kostrušavog kera) između ostalog navodi kod jedinki i znatno prisustvo bijele boje dlake, što nije osobina baraka obzirom na važeći standard.
U svim tipovima obojenosti od žutih, crvenih, zelenjih, crveno žutih, crveno smeđih, bijelih sa crvenim ili žutim pločama i kerovi boje suhog lišća kao i trobojni kerovi. Laska je izmjerio 386 kostrušavih kerova, zanimljivo je da je laska posebno opisao i postojanje dugodlakih kerova (sličnih španijelima).
Novija historija (sa prostora ex YU) bilježi zbivanja organizovanog, modernog pristupa standardizaciji pasa, u nekim slučajevima jasno je da zbivanja ne idu u prilog baraku i njegovoj domovini Bosni.
Bitan datum je 23.05.1924. g. kada je u ljubljani osnovan "Klub ljubitelja brakova" u tadašnjoj Kraljevini SHS, tada su definisane osobine jugoslovenskog goniča i među njima "Keltskog goniča" kako mu je bilo prvo zvanično ime. Keltski brak je ime koje je barak ponio od 1938. g. i bio doveden u usku vezu sa oštrodlakim istarcem kao njegov poseban tip. Uzrok ovome je često sretanje pasa sa znatnijom površinom bijele boje (osnovne) sa crvenim i sivim oznakama, (što je obrnut raspored boja).
Početak rada na standardizaciji YU goniča (i keltskog) našao se na dnevno redu na zasjedanju godišnje skupštine 02.06.1039. g. u Štokholmu te je prvi pravilnik za ocjenjivanje keltskog braka donesen 01.10.1939. g. sav proces je morao sačekati do 14.09.1948. g. zbog II svjetskog rata.
Skupština FCI na bledu 14.09.1948. g. prihvatila je standard današnjeg baraka, pod uticajem slovenačkog kinologa dr. Janka Lokara koji je ustvrdio da je keltski gonič ustvari direktan potomak "segruzijskog" goniča čije je porijeklo ilirsko i tada mu se mijenja ime u Ilirski gonič. Pod tim imenom prvi put je izlagan u ljubljani na VI međunarodnoj izložbi pasa 11 i 12. 5.1948. g. iz tog prvog standarda se vidi da je osnovna boja bijela, te druge boje, ovo evidentno ukazuje na "mješovit" standard oštrodlakog istrijanera i baraka.
Ime "Ilirski gonič" nije nikada dobilo podršku JKS-a, BIH brakolozi su na zasjedanju svih kinoloških sudija jugoslavije (Cerknica, Slovenija, 29.11.1949. g.) dobili pravo promjene imena keltskog goniča u već prisutno ime Bosanski oštrodlaki gonič barak. Tek na sastanku komisije JKS-a u Beogradu, 13.08.1955. godine Barak je dobio ime koje nosi i danas.
Na godišnjoj skupštini FCI-a u luxemburgu 20.03.1955. Barak je konačno standardizovan (standard br. 155.) ali je i dalje nosio naziv"Ilirski gonič".
Niko nije poslao zahtjev za promjenu imena iako je plenum Kinološkog saveza Jugoslavije 2.10.1958. g. prihvatio odluku o promjeni imena. Stručni savjet JKS-a daje prof. Ljubi Obradoviću zadatak da napiše novi standard (čemu je prethodila odluka zbora sudija u Banjaluci 19.10.1959. g.), 1.04.1960. g. stručni savjet donosi uredbu o ocjenjivanju zubala goniča (i baraka), izmjene standarda su usvojene kod FCI-a i novi standard se objavljuje pod brojem 155a, (ranija praksa FCI-a)19.06.1965. g.
1. i 2. 6. 1968. g.na generalnoj skupštini JKS-a (nakon izvršenih novih izmjena i dopuna standarda goniča) FCI-u je ponovo upućen zahtjev za izmjenu standarda ali i naziva naše pasmine.
Od 1958 do 1973. g. (nakon 15.godina) Barak je konačno dobio svoj naziv Bosanski oštrodlaki gonič - BARAK, standard 155b.
Po mišljenju naših kinologa prije svega Rahmetli Midhata Hodžića iz Viteza bilo je potrebno izvršiti promjene standarda. Prijedlog je usvojen na komisiji za standarde JKS-a. 11.12.1982. g. revidiranje standarda je povjereno BH kinolozima predvođenim M. Hodžićem i završen je 1984. g. (prijedlog novog standarda objavljen je u biltenu JKS 1.08.1987. g. na str. 3-5) ovaj standard također nije nikada upućen iz kancelarije JKS-a u Beogradu komisiji za standarde u FCI.
Poslije ratnih zbivanja u BiH se organizovano započelo sa revitalizacijom ove zahvalne pasmine, fenotipski ugrožena, desetkovana ratom ova pasmina je bila u nezavidnom položaju.
1998. godine u vitezu kinološka sekcija "BARAK", Lovna organizacija "Kruščica" Vitez organizira reviju Braka.
Od postojećih pasa počinje ozbiljan pristup intenzivnijem uzgoju, 2002. g. u proljeće u Vitezu se osniva Kinološki klub "Bosanski oštrodlaki gonič - Barak". Može se reći da je ovaj klub napravio prekretnicu u opstojnosti ove pasmine, 2003. godine Bosanski kinološki savez je finansirao organizaciju projekta prezentacije baraka na svjetskoj kinološkoj sceni i uputio (tada na izložbama najuspješniju ženku i mužjaka) u Dortmund u Njemačku na svjetski šampionat, što je prvo predstavljanje baraka svjetskoj kinološkoj javnosti. Astra vitežanska iz Viteza i Bari od Zahirovića iz Srebrenika ponijeli su titule svjetskih šampiona.
U međuvremenu se u BiH profiliralo dobrih uzgajivača i tipska ujednačenost i kvaliteta Baraka iz godine u godinu je evidentnija.
U kinološkoj javnosti je prilično profilirano mišljenje o tipski poželjnom baraku, što će sasvim sigurno rezultirati određenim izmjenama standarda kada je u pitanju poželjan tip obojenosti, rasporeda, dužine i kvaliteta tipa dlake, odnosno preciznije definisanje standarda vezano za to.
Kada se (nadamo se) u skorijoj budućnosti Kinološka asocijacija unija u BiH nađe u ravnopravnom položaju i stalnom članstvu u FCI (zasluženo) stvoriće se uslovi za još svjetliju budućnost ove naše divne autohtone pasmine.
Pripremio: Redžo Haskić, kinološki sudija, uzgajivač, predsjednik kinološkog kluba "BARAK" Vitez
Korištena literatura: B&H Dog show, Lovački list, Arhiv KK Barak.
|
|
