Prilog poznavanju finoće dlake tornjaka
Salkić A., Šakić V., Urošević M., Stojić P.

Alen Salkić, dr.vet.med., Veterinarska ambulanta "Dr. Salkić" Travnik, Travnik, BiH;
Mr Vedad Šakić, dipl. vet., viši asistent, Veterinarski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, BiH,
Milivoje Urošević, dipl. vet., spec., Zemun, YU;
Dr. Petar Stojić, dipl.ing.agr., naučni saradnik, PKB INI Agroekonomik, Padinska Skela - Beograd, YU;

Kratak sadržaj

Uzimani su uzorci dlake od dvije grupe ovčarskih pasa pasmine tornjak oba spola i u dobi od 2 - 6 godina, na dva različita lokaliteta Bosne i Hercegovine. Prvu grupu (n=21) činili su psi držani na nadmorskoj visini od oko 250 m/nm i uzorci su uzimani u mjesecu oktobru, a drugu grupu (n=21) su činili psi sa nadmorske visine od oko 1000 m/nm, a uzorci dlake su uzimani krajem mjeseca januara. Ispitivanje finoće vlakana je obavljeno pomoću lanametra, standardnom metodom koja se koristi za istraživanje finoće runskih niti ovaca. Korišteni su odsječci sa prosječnog uzorka. U pasa držanih na višim nadmorskim visinama nije ustanovljena veća razlika u dužini dlake u odnosu na pse uzgajane na nižim nadmorskim visinama, ali je utvrđena veća dužina podlake (+0.72 cm na plećki; +0.54 cm na leđima i +0.58 cm na sapima), kao i finoća osim na sapima (-7.66 µm na plećki; -5.00 µm na leđima i +0.61 µm na sapima). Utvrđeno je i da psi držani na višim nadmorskim visinama imaju finiju podlaku (-1.84 µm na plećki; -3.19 µm na leđima i -2.33 µm na sapima). Nakon provedenog istraživanja utvrđeno je da prosječna dužina dlake iznosi 5.44, a podlake 2.29 cm. Finoća dlake prosječno iznosila 57.67 µm, a podlake 24.44 µm. Psi držani na većoj nadmorskoj visini nisu imali značajno dužu dlaku, ali su imali dužu podlaku i veću finoću dlake osim na sapima.

Uvod

Tornjak je autohtoni bosansko-hercegovački pas, čiji daljnji uzgoj i afirmacija kao pasmine iziskuje i naučnu verifikaciju pasminskih osobina. Pisanje o ovom planinskom psu, koji se nalazi u fazi standardizacije, zaslužuje posebnu pažnju, prije svega zato što je ovaj pas do danas zvanično nepriznata pasmina. Da bi pasmina bila priznata od strane Svjetske kinološke asocijacije (FCI) potrebno je detaljno upoznati njene biološke i morfološke karakteristike. Stvaranjem "biološke karte" određene pasmine, ona prestaje biti nepoznata, a njena standardizacija, u biološkom smislu, neće predstavljati veći problem. Od ideje do realizacije istraživanja bilo je mnogo tehničko-organizacijskih problema, jer u stručnoj literaturi nismo naišli na navode istog ili sličnog sadržaja. Pojedini autori proučavali su obojenost dlake, ispitivali boju i dužinu dlake pasa (6), korelaciju između tjelesne mase i kvantiteta, odnosno kvaliteta dlake (1,7,8), kao i sadržaj Zn, Cu i Mn u dlaci (5).Imajući u vidu da su ovi psi živjeli u istim ambijentalnim uvjetima kao i ovce koje se uzgajaju na Vlašiću, smatrali smo da bi dlaka tornjaka trebala imati slične osobine kao i dlaka gruborunih ovaca čije su osobine poznate. Dakle, poslužili smo se određenom analogijom, sa identičnim metodama za utvrđivanje nekih kvantitativnih osobina runa ovaca (4). Tokom istraživanja, ispostavilo se, da je na ovakav način moguć dobiti dosta objektivan uvid u osnovne kvantitativne karakteristike dlake, što nam je i bio osnovni cilj.

Materijal i metode rada

Istraživanje se zasniva na utvrđivanju dužine i finoće dlake i podlake tornjaka držanih na različitim nadmorskim visinama. Psi od kojih su uzimani uzorci dlake bili su oba spola i u dobi od 2 - 6 godina. Tokom istraživanja korišteni su uzorci uzeti od ukupno 42 psa. Uzorci dlake uzimani su od dvije grupe pasa, na dva različita lokaliteta, od kojih jedan čini planina Vlašić (selo Imljani sa oko 1000 m/nm), a uzorci su uzimani krajem mjeseca januara (n = 21). Drugi lokalitet je bio selo Potočani (region između Prnjavora i Banja Luke sa oko 250 m/nm), a uzorci su uzimani u mjesecu oktobru, kada su gotovo svi psi zamjenili ljetnu dlaku zimskom (n = 21). Uzorci su uzeti makazama sa lijeve strane psa i to sa plećke, slabine i sapi. Mjerenje je obavljeno pomoću lanametra, proizvođača Reichert-Jung, standardnom metodom koja se koristi za ispitivanje finoće vunskih niti ovaca (4). Za određivanje finoće dlake korišteni su odsječci sa prosječnog uzorka. Podaci su obraženi uobišajenim matematičko-statističkim metodama (3).

Rezultati istražvanja

Dlačni pokrivač kod tornjaka je gust i tako složen da čtiti od vremenskih nepogoda. Dlaka je važna eksterijerna osobina ovog psa i karakteristična je po tome što na vratu čini "grivu", na prednjim nogama tzv. "zastavice", a na stražnjim nogama tzv. "gaće". Posebno je karakteristična odlakanost repa kojeg tornjak nosi iznad leđne linije (kao perjanicu). Poznato je da dlaka psa ima vanjski sloj (cuticula), središnji sloj - koru (cortex), srž (medulla) (2). Navedeni slojevi su utvrđeni kod svih uzoraka (sl.1).

LEGENDA:
1. Vanjski sloj (cuticula pili);
2. Kora (substantia corticalis);
3. Srž (substantia medullaris);

Slika 1.: Šhematski prikaz dlake tornjaka posmatrane kroz lanametar (povećanje 500 puta)

IstraŽujući neke od kvantitativnih osobina dlake tornjaka iz dva različita regiona držanja dobili smo rezultate prikazane u tabeli 1.

Tabela 1.: Prosječne vrijednosti i interval varijacije ispitivanih osobina dlake tornjaka

U pasa držanih na većim nadmorskim visinama nije ustanovljena veća razlika u dužini dlake u odnosu na pse uzgajane na nižim nadmorskim visinama, ali je utvrđena veća dužina podlake (+0.72 cm na plećki; +0.54 cm na leđima i +0.58 cm na sapima), kao i finoća osim na sapima (-7.66 µm na plećki; -5.00 µm na leđima i +0.61 µm na sapima).

Utvrđeno je i da psi držani na višim nadmorskim visinama imaju finiju podlaku (-1.84 µm na plećki; -3.19 µm na leđima i -2.33 µm na sapima). Pored nadmorske visine, na dobivene rezultate, nesumnjivo je imalo utjecaja i godišnje doba kada su uzimani uzorci (sredina zime). U svakom slučaju, može se zaključiti da je prosječna dužina dlake kod tornjaka, na oba lokaliteta, sa sva tri mjesta uzorkovanja 5.44 cm, dužina podlake 2.29 cm, dok je finoća dlake 57.67 µm, a podlake 24.44 µm.

Zaključak

Nakon provedenog ispitivanja utvrđeno je da psi džani na višoj nadmorskoj visini nisu imali značajno dužu dlaku. Utvrđene vrijednosti finoće dlake i podlake kod pasa držanih na većoj nadmorskoj visini su veće. Razlog tome, vjerovatno leži u činjenici da uzeti uzorci potiču iz dva vremenski različita perioda. Poznato je da psi koji su izloženi utjecaju oštrije klime imaju bujniju dlaku koja ima funkciju termo i hidro izolatora. Ovaj zaključak se podudara sa općepoznatim saznanjem, da tornjak vrlo često noći preleži u snijegu, a da to nema utjecaja na njegovo zdravstveno stanje. Smatramo, takođe, da bi bilo veoma interesantno daljnja istraživanja usmjeriti u pravcu utvrđivanja i drugih osobina dlačnog pokrivača kod tornjaka.

Literatura

1. Burns Marca: The Genetics of the dogs. Commonvelth Agricultural Bureaux, S.122, Edingurg, 1953.
2. Dellmann H. D., Brown E.M.: Textbook of Veterinary Histology, Lea & Febiger, S.513, Philadelphia, 1976.
3. Hadživuković S.: Statistički metodi s primmenom u poljoprivrednim i biološkim istraživanjima. Poljoprivredni fakultet Novi Sad, Novi Sad, 1973.
4. Hrasnica F., Ilančić D., Milosavljević S., Pavlović S., Rako A., ŠmalceljI.: Specijalno stočarstvo, II izdanje, Zavod za izdavanje udžbenika SR Srbije. S.562, Beograd, 1964.
5. Kuhlman G., Rompala R. E.: The Influence of Dietary Sources of Zinc, Copper and Manganese on Canine Reproductive Performance and Hair Mineral Content. The Journal of Nutrition, Supplement, Vol. 128, No.12S, 2603S-2605S, 1998.
6. Muhamedagić S., Salkić A., Dizdarević F., Vegara M.: Eksterijerne i tipološke karakteristike bosanskohercegovačkog pastirskog psa - Tornjaka. Radovi poljopr. fakulteta Univerz. u Sarajevu, 48, Sarajevo, 1999.
7. Urošević M., Vučinić Marijana, Stojić P., Šarić M.: Osnovi genetike pasa. Veterinarski institut "Vaso Butozan". Banja Luka, 1998.
8. Korhonen H., Harri M.: Growth and fur parameter variations of farmed raccoon dogs. Arch. Tierernahr, 35, 10, 761-772, 1985.