Vakciniranje pasa

Vakciniranje predstavlja specifičnu zaštitu protiv određene zarazne bolesti (ili više njih) putem bioloških pripravaka poznatih pod imenom vakcina.

Svaka vakcina je posebno napravljen biološki pripravak koji sadrži "oslabljenog" ili "mrtvog" tj. inaktiviranog uzročnika zarazne bolesti, ali sa očuvanim određenim svojstvima, s ciljem da vakcinirana životinja stekne otpornost na određenu zarazu, a da pri tome sama ne oboli od iste nakon vakciniranja.

Štence prvi put vakciniramo s 6-9 sedmica. Ukoliko kuja nije vakcinirana prije graviditeta štenci se mogu vakcinirati u dobi od 3-4 sedmice.

Prije vakciniranja obavezno je dehelmintizirati životinju, tj. očistiti je od crijevnih parazita.

Vakciniraju se samo zdrave životinje. Ne vakciniramo životinje sa povišenom temperaturom, skotne kuje te imunodeficijentne životinje.

Nakon vakciniranja životinja bi oko pola sata trebala biti pod nadzorom zbog moguće alergijske reakcije na vakcinu.

Obavezno i preporučljivo vakciniranje

Prema zakonu, svako štene starije od tri mjeseca podliježe obaveznom vakciniranju protiv bjesnoće.

Bjesnoća je zarazna bolest koja se prenosi ugrizom. Uzročnik je virus koji se nalazi u slini zarađenih životinja. Zaraza se javlja u više oblika. Kod urbane bjesnoće glavni prijenosnici su psi i mačke, dok silvatični oblik bjesnoće šire vukovi, lisice i jazavci. Virus se prenosi na psa i čovjeka ugrizom. Šišmiši koji sišu krv također prenose virus ugrizom.

Inkubacija u svih životinjskih vrsta traje 2-8 sedmica, rijetko kraće ili duže. Inkubacija zavisi o količini virusa, mjestu ulaska i imunitetu životinje.Bolest obično traje od jednog do sedam dana, u izuzetnim slučajevima i dulje. Izrađena su tri stadija bolesti - prodromalni, ekscitacijski i paralitički. Bolest se manifestira u dva oblika, kao agresivna i kao tiha bjesnoća. Mogući su i apatični oblici.

Psi u prodromalnom stadiju promijene ponačanje, plašljvi su, grizu okolne predmete ili na prazno. Otežano gutaju i sline. To stanje traje od pola do tri dana.

U stadiju ekscitacije nemir se pojača, psi lutaju bez cilja. Napadaju ljude i životinje, a može se primijetiti oduzetost pojedinih živaca. Glas je promukao, gutanje jako otežano, slinjenje obilno. Ovaj stadij traje dan ili dva.

U paralitičkom stadiju pas postane mirniji, javlja se paraliza mišića donje vilice, jezika i očiju, a zbog oduzetosti mišića trupa i udova ne može se pokrenuti. Smrt uslijedi makon tri do četiri dana paralitičkog stadija.

Kod tihe bjesnoće izostaju prva dva stadija, pas jako slini i preplašeno gleda. Ugiba za dva do četiri dana.

Pas koji je ugrizao čovjeka ili drugu životinjju ne smije se uspavati, nego se mora promatrati tokom 15 dana. Ako za to vrijeme ne pokaže nikakve znakove bolesti, onda je sigurno da u vrijeme ugriza nije imao virus u slini, dakle nije mogao zaraziti ugriženu osobu/životinju.

Jedini način za suzbijanje ove zoonoze je redovno vakciniranje svake godine.

Uz vakcinu protiv bjesnoće preporučljivo je vakciniranje psa protiv tzv. četiri jahača Apokalipse - parvovirusni gastroenteritis, zarazni hepatitis, štenećak i leptospiroza. Ishod liječenje navedenih bolesti je dosta nesiguran, te je zbog toga preventivno vakciniranje veoma važno za zdravlje psa.

Parvovirusni gastroenteritis klinički se očituje povraćanjem, proljevom, jakom dehidracijom, visokom smrtnošću, naročito u štenadi. Štenad moće uginuti iznenada zbog upale srčanog mišiđa, bez prethodnih znakova bolesti. Bolestan pas je glavni izvor infekcije. Virus se izlučuje u prvom redu izmetom, ali i mokraćom i slinom. Prostorije i različiti predmeti zagađeni izmetom mogu biti sekundarni izvor infekcije. Bolest se prenosi direktnim dodirom s bolesnom životinjom ili indirektno preko predmeta i prostorija. Ako se odmah ne poduzme liječenje, javlja se opća slabost i dehidracija. Ponekad se nalaze znaci srčane slabosti uz edem pluća, jako povećanje srca i srčane aritmije. Smrt većinom uslijedi zbog gubitka tekućine i elektrolita i smanjene odbrane organizma.

Šenećak je jako opasna virusna bolest koja se očituje promjenama na sluznici očiju, dišnog i probavnog sistema. Često je zahvaćen i CNS.

Većina vlasnika, zbog samog imena bolesti smatra da od Štenećaka oboljevaju samo vrlo mlade živoinje, međutim bolest je ustanovljena i kod pasa starijih od 10 godina.

Glavni izvor infekcije je bolesna životinja. Zaraza se širi i podsredstvom kontaminirane okoline, i češća je u hladnijim mjesecima. Inkubacija traje 3-7 dana. Na početku bolesti izražen je opći infekcioni sindrom - iscjedak iz nosa i očiju, najčešće gnojan. S obzirom na jače izražene opše kliničke simptome obično se govori o kožnom, crijevnom, plućnom ili nervnom obliku štenećaka. Kod kožnog oblika najprije se pojave crvene mrlje na koži koje prerastaju u kvržice i kraste koje brzo otpadaju. Kod crijevnog oblika izražen je tvrdokorni proljev i povraćanje. Kod plućnog oblika upala pluća često završava ugibanjem. Nervni oblik manifestira se grčevima koji daju sliku epilepsije. Ovo je najopasniji oblik.

Hepatitis je akutna zarazna bolest pasa. Očituje se pomućenjem senzorija, gubitkom apetita i febrom. Uzročnik je iz skupine adenovirusa. Virus se najčešće izlučuje mokraćom. Inkubacija dosta varira, traje obično od 2-5 dana. Razlikujemo četiri klinička oblika bolesti. U perakutnom obliku smrt nastupa brzo, prije 24 sata od početka bolesti. Akutni oblik traje od 6 do 10 dana uz febru, gubitak apetita, apatiju, upalu tonzila i osjetljivost na palpaciju trbuha. Nakon 8 do 10 dana vidi se zamućenje leće na oku. Bolest rijetko završava smrću. Blagi oblik očituje se umjerenom febrom, apatijom i gubitkom apetita. Latentni oblik ne očituje se kliničkim znakovima, a može se utvrditi jedino laboratorijskim pretragama. Važno je što prije započeti sa simptomatskom terapijom.

Leptospiroza je akutna septikemijska zarazna bolest različitih vrsta domaćih životinja i čovjeka. Očituje se žuticom. Divlji i kućni glodavci su glavni izvor infekcije za leptospirozu kod domaćih životinja i čovjeka. Psi se inficiraju međusobnim onjuškivanjem splovila i mjesta na kojima uriniraju, ili njuškanjem na mjestima gdje ima štakora. Moguća je i infekcija zagađenom vodom jer psi rado plivaju i piju vodu u prirodi. Psi dugo nakon izlječenja ostaju kliconoše. Inkubacija traje otprilike 7 do 20 dana. Bolest nastaje naglo, životinja je tužna, slaba, ne jede. Temperatura može biti preko 41° C. Česta je žutica. Javljaju se simptomi teške upale jetre i bubrega. Mogu se javiti simptomi od strane CNS-a. Životinju treba što prije liječiti. Uspjeh liječenja je neizvjestan, stoga je zaštita od ove bolesti vrlo važna.